Je li štetno za dijete da mu se opisuje kako zmajevi proždiru ljude, djecu i životinje, kako djeca zatvaraju stare žene u zapaljenu peć i režu vukovima trbuh, pune ih kamenjem i bacaju u bunar i slično?
Treba li djetetu čitati samo realistične priče o dječacima, djevojčicama i životinjama koji upadaju u različite zgode i nezgode i iz njih se sretno izvuku?
Ovakva i slična pitanja susreću se u razgovoru s roditeljima kada je riječ o bajkama i pričama za djecu. Pritom se odrasli pitaju mogu li priče prepune nasilja i jezovitih opisa naškoditi djetetu, bilo da 
ga učini neosjetljivim na grubost i okrutnost, bilo da ga ispuni strahovima i noćnim morama.
U jednostavnom obrascu po kojem hrabar, mudar ili plemenit dobiva nagradu (princezinu ruku, ljubav ljepotice, bogatstvo, slavu, dug i sretan život), a zločestoga sustiže zaslužena zla sudbina, dijete zadovoljava duboku potrebu za ispunjenjem pravde. Bajka nudi djetetu jednostavan uvid u dobro i zlo, a istodobno ga uvjerava da će pobijediti dobro nad zlim i da će dobro biti nagrađeno.
Zbog toga su bajke u svom izvornom obliku potrebne i korisne djetetu u razdoblju između četvrte i devete godine života.
Način na koji djeca doživljavaju i predočavaju bajke razlikuje se od viđenja odraslih. Naime, sposobnost zamišljanja situacije u većine se djece razvija tek između osme i devete godine, te se zbog toga djeca do te dobi oslanjaju na slikovne informacije (slikovnice, lutke, film). U vlastitoj mašti nisu sposobna proizvoditi slike onoga o čemu slušaju, pa vjerojatno stoga i ne shvaćaju u potpunosti jezovitost sadržaja što ga vide odrasli.
Bajka može utjecati na sva područja razvoja djeteta:
• odigravajući temu neke bajke kroz pokretnu igru djeci se može potaknuti motorički razvoj
• u području socioemocionalnog razvoja, uz razvijanje spomenutog suosjećanja (empatije) kroz uživljavanje u različite uloge, djeca se uče prepoznavanju, razumijevanju i izražavanju različitih osjećaja
• kroz slušanje bajki, djeca se uče razumijevanju govora, većih tematskih cjeline, razvija im se pažnja, obogaćuje im se rječnik i razina komunikacijskih sposobnosti kroz "odigravanje" prizora iz bajki
• bajke im daju ideju za kreativno izražavanje, pa djeca na svoj način "preobličuju" pojedine uloge, izmišljaju nove dijaloge, zaplete i slično
• u području moralnog razvoja, djeca uče pozitivne ljudske vrednote koje bajke mogu sadržavati, uče se ljubavi, poštovanju, važnosti cijenjenja istine, pravde, poštenja.
Ipak, unatoč navedenim prednostima bajki, u konačnici valja biti oprezan. Neka djeca počinju prije od ostale zamišljati i predočavati slike onoga o čemu slušaju, te je potrebno pažljivo promatrati dječje reakcije.
Ako dijete ne uživa u postupnom rastu emocionalne napetosti i olakšanju nakon završetka priče, izbjegava priču, ne traži ponavljanje i pokazuje strah, to je znak da mu je zamišljanje živo razvijeno i da je osjetljivo na elemente priče koji su drugoj djeci još nedostupni.
Ako se kod djeteta uoči povećan strah od mraka, ako se boji vuka, vještice i zmaja, treba li odrasla osoba razbiti iluziju bajke uvjeravajući dijete da je sve to izmišljeno, da ne postoji? To bi uništilo ono što je djetetu potrebno i važno u bajci, to bi ga razočaralo i ostavilo ga nezadovoljenim.
Možda bi bilo dobro u tom slučaju prekinuti običaj čitanja prije spavanja i za neko vrijeme odabirati priče s manje zastrašujućim likovima.
Najvažnije je stalno naglašavati veću snagu dobra i sigurnu pobjedu nad zlim snagama, kao i snagu roditelja i samoga djeteta koji zajednički mogu otjerati i prestrašiti sve zle vještice na svijetu!
Pripremila: Marion Cvitković, logoped
