Adaptacija djeteta

ZAŠTO SU PRVI DANI DJETETOVOG BORAVKA U VRTIĆU BOLNI?

Za većinu djece vrtić predstavlja prvo odvajanje od roditelja, nepoznat prostor u kojem ga roditelj ostavlja nepoznatim ljudima. Dijete intuitivno osjeća da njegov život ovisi o prisutnosti roditelja. Spoznaja da roditelja nema u blizini može izazvati vrlo intenzivan osjećaj straha, straha za vlastitu sigurnost i sigurnost djetetu najvažnijih osoba – roditelja. Svakodnevnim dolaskom u vrtić dijete će naučiti slijed radnji (dolazak u vrtić – odlazak roditelja - boravak u grupi – povratak roditelja i odlazak kući). Na toj osnovi dijete gradi povjerenje u roditelja, odnosno stječe sigurnost u roditelja koji će doći po njega i odvesti ga iz vrtića u sigurno okružje doma. Dakle, za većinu djece polazak u vrtić predstavlja stres, koji se manifestira kroz niz emocionalnih, tjelesnih i ponašajnih reakcija do kojih dolazi kod procjene situacije kao opasne i/ili uznemiravajuće. Kod neke djece odvajanje od roditelja može biti u tolikoj mjeri uznemiravajuće da zadobiva oblik traume.

Moguće reakcije djeteta koje po prvi puta ostaje u vrtiću:

- grčevito se drži za roditelja
- odbija ući u sobu
- protestira, baca se po podu
- plače pri odvajanju od roditelja
- plače tijekom boravka u sobi
- odbija kontakt s odgajateljima
- ne želi se igrati
- pokazuje ljutnju (udaranjem roditelja, odgajatelja ili druge djece)
- ne ispušta svoju flašicu, dekicu, igračku, ruksak isl.
- odbija hranu ili slabo jede. Može i povraćati.
- kratko i nemirno spava
- moguća je tzv. regresija u ponašanju (ponovo mokri u pelene i sl.)
- osamljuje se, povlači
- grize nokte, čupka kosu, siše palac i sl.
- postaje izrazito nemirno
- postaje izrazito pasivno

Kad bi htjeli najkraće opisati kako se osjeća dijete

koje prvi puta dolazi u vrtić, vjerojatno bi bilo

dovoljno reći da se osjeća samo, izgubljeno i bespomoćno.

Važne upute za roditelje koje mogu olakšati prve dane boravka djeteta u vrtiću

1. Pripremite dijete na odvajanje!

Recite mu npr. “Sada ideš u vrtić. Ti ćeš se tamo igrati, a o tebi će se brinuti tete. Ja ću otići na posao. Nakon posla doći ću do tebe.” To će djetetu omogućiti da se pripremi na situaciju koja ga očekuje. Razgovarajte o vrtiću. Pričajte lijepo o vrtiću, ali budite realni. Dajte mu na znanje kako vjerujete da će se snaći.

2. Kada ostavljate dijete u vrtiću, odvojite se od njega toplo, ali i brzo i kratko.

Definirajte mu, u terminima koje ono razumije, količinu vremena koju će provesti u vrtiću bez Vas (Npr. “Idem u dućan po …”). 1. Naglasite mu potpunu vjerojatnost Vašeg povratka (“Kada kupim … vratit ću se u vrtić po tebe“). 2.- Osvijestite mu odgajatelja kao osobu koja će se za to vrijeme brinuti o njemu (“Teta će te čuvati dok se ja ne vratim”). - Definirajte mu aktivnosti u koje se može uključiti dok Vas nema („Možeš se igrati autićima“). - Pokažite interes za djetetovu igru i prijatelje iz vrtića. Razgovarajte s njime o tome.

4. Budite iskreni!
Privikavanje može biti otežano ukoliko, iz želje da olakša ili ubrza odvajanje, roditelj obeća djetetu da će doći po njega jako brzo, a to ne napravi. Dijete će neprestano očekivati roditelja i neće se moći opustiti.

5. Donesit u vrtić predmete koji djetetu omogućuju da se smiri!
(duda, bočica, dekica, gaza, njemu draga igračka i sl.).

3. Poštujte djetetove osjećaje!
Dijete spontano pokazuje svoje osjećaje (plače zato što je preplašeno, tužno, nesigurno), ima na njih pravo i dobro je da ih pokaže. Reakcije odraslih kao što su: “Nemoj plakati!», ljutnja, ismijavanje i sl., omalovažavaju djetetove osjećaje i uče ga da izražavanje emocija, naročito tuge, nije dobro.

6.Poželjno je da dijete vidi da se s povjerenjem i prijateljski obraćate odgajatelju.
Vaše nepovjerenje prema vrtiću rezultirat će istim kod djeteta.

Što može otežati odvajanje?
- Nesiguran, zaplakan roditelj
- Roditelj koji, ne oprostivši se od djeteta, doslovno pobjegne
- Roditelj koji od svog djeteta traži dopuštenje za odlazak (“Mogu li sada otići?”; “Reci mi kad mogu otići!” i sl.) - Roditelj koji se dugo zadržava na vratima sobe i/ili stalno viri kroz prozor i sl.

Zašto?
Zato što djeca u svojim ponašanjima pokazuju tendenciju kopiranja osjećaja roditelja. Dijete koje osjeća roditeljevu nesigurnost i nepovjerenje i samo je nesigurno i nepovjerljivo.

Pripremila: Maja Tir Babić, psiholog

Ispiši stranicu